BK Zagreb – Razdoblje 1960 do 1969

Historijat kluba – U povodu stogodišnjice postojanja

Sastavio: Zdenko Kahlina

Sa željom da se ne zaboravi prošlost jednog od najboljih biciklističkih klubova u zemlji objavljujem ovaj historijat kluba kroz desetljeća.

Bogović preuzima kormilo
Ovo je drugi nastavak historijata biciklističkog kluba Zagreb. U prvom nastavku sam opisao povijest kluba od nastanka, pa sve do kraja 1950-tih godina. U ovom nastavku želim opisati historijat kluba u toku 1960-tih godina. U sljedečim nastavcima planiram opisati svako kasnije desetljeće posebno, sve do današnjih dana.

Članovi BK Zagreba – generacija iz 1960-tih godina. Slikano 1965 godine. Na slici su sljeva na desno stoje: Božo Gudlek (tajnik kluba), Kralj, Branko Bogović, Ivo Pavlič, Zlatko Anzulović, Đuro Mijanđija (direktor M.C.  i predsjednik kluba), Vladimir Damjanić, Majher, Vlado Vlahović, Jagarčec; čuče: Franjo Kroflin, Kasabašić, Josip Krznarić, “Prpa” Prpić i Ante Murgić.

Biciklistički klub “Zagreb” koji djeluje iz Kranjčevićeve ulice, osnovan je daleke 1904 godine, pod nazivom “Zagrebački koturaški klub ORAO”. Osnivač kluba bio je slavni biciklista u ono vrijeme EMIL MENIGA, uz pomoć ostalih sportaša. Možemo slobodno reći da je u Hrvatskoj vrlo malo sportskih klubova sa tako dugom tradicijom. Koliko je meni poznato, jedino BK Sloga iz Varaždina je klub sa dužom tradicijom. Za usporedbu, zagrebačka “BK Lokomotiva”, ove godine slavi “tek” 90-godišnjicu svog postojanja.

Utrke na valjcima su bile jako popularne.

Ekipa kluba na pripremama u Opatiji 1961 godine. Na slici su: Ante Murgić, Branko Bogović, Marijan Novak, Vlado Šolman i Laci Jurina.

GRAFIČKI BICIKLISTIČKI KLUB ZAGREB  – Period 1956 – 1963
Sredinom 1950-tih godina “SPORTSKO DRUŠTVO – ZAGREB“, koje postoji i djeluje još i danas, mijenja svoj naziv u „GRAFIČKO SPORTSKO DRUŠTVO – ZAGREB“. Svi sportski klubovi (ragby, skijanje, rukomet, biciklizam) u sklopu društva također mijenjaju svoje ime i tako BK Zagreb, postaje GRAFIČKI BICIKLISTIČKI KLUB ZAGREB ili skračeno samo „GBK ZAGREB“. Ipak, već 1963 godine ponovno se mijenja ime kluba u jednostavno: BK Zagreb; otpada riječ „Grafički“.

U to doba na jugoslavenskim cestama, dominirali su vozači iz slovenskih klubova “Rog”, “Odred”, “Branik”, te hrvatski “Siporex” iz Pule. Najpoznatiji, ujedno i najbolji vozači u to doba bili su: Valenčić Rudi, Boltežar Andrej, Škerlj Franc, Hvasti Franc i Bilić Cvitko. To su bili vozači koji su pobjeđivali na svim domaćim utrkama, ali su bili i dobro znana imena širom Evrope. Stariji vozači iz Zagreba, Šolman, Prosenik, Pokupec i ostali iz te generacije su polagano prestajali sa takmičenjima.

Ekipa BK Zagreba 1964 godine

U BK Zagrebu, “stara” generacija u kojoj su bili Branko Bogović, Antun Metelko, Josip Krznarić, Marijan Novak, Ante Murgić, Stjepan Bilušić, također postepeno prestaje sa takmičenjima. Tako je Branko Bogović, po završetku svoje takmičarske karijere, preuzeo klub, te počeo dosta toga organizirati i polagano mijenjati. Uz tadašnjeg tajnika kluba Božu Gudleka, klub je postepeno postajao sve jači i  organiziraniji.

Generacija vozača iz 1960-tih godina. Stoje: Ivica Majher, Pavlić, Damjanić, Kasabašić. Čuče: Gregorjanc i Milan Veličan.

Božo Gudlek – dugogodišnji tajnik kluba

Prvo je opremljena klubska radionica, nabavljen je alat, gume i sve ono potrebno za poslovanje biciklističkog kluba. U početku nije bilo moguće nabavljati bicikle, zbog cijene, ali i zbog ograničenja uvoza iz Italije. Pomoglo je to što je u Sloveniji radio Ivan Valant, pa je večina klubskih bicikla nosila ime “Valy”, jer su rame bile kupljene u Sloveniji. Bogović je preuzeo ulogu trenera, te je vodio zimske pripreme, putovao sa ekipom po svim utrkama.

Prpić, Bunić (otraga) i Kasabašić

Veteran Bajlo sa vozačima BK Zagreba : Pavlić, Šorak, Bukovina i Gregorjanc.

Bila su to vremena kada se na klubskom sastanku četvrtkom, obično tražila slobodna stolica. Osim Bogovića, u klubu je bilo puno funkcionera, bivših biciklista ili samo čistih zaljubljenika u sport. Neka od imena kojih se sjećam: Antun Jagarčec, Ivan Wiandt, Vlado Gudlin, Ivan Ožanić, Ottenhajmer, « brico » sa Trešnjevke u svojem Topolinu, Sonja Mrkša…

Svi su bili voljni pomoći, jedino im je trebao vođa. Zato je Bogović uskočio odlično u tu ulogu vođe, te se nekako uvijek sve vrtjelo oko njega.

Tradicionalni start utrke u Podsusedu kod ‘Suhinke’…

Zagrebaši…

Klubski kombi iz tog doba

U Zagrebu je početkom šezdesetih godina “vladala” generacija seniora koje ću pokušati navesti po mojem vlastitom sjećanju: Krešo Šorak, braća Vlahović, Jura Bukovina, Gregorjanc, Zlatko Anzulović, Danijel Cessare, Željko Vajdić, ‘čubak’ Pavlić, Kasabašić, Vlado Gorijanc, Cimmerman, Zlatko Bunić, Prpić … to su imena koja su mi ostala u sjećanju.  Kod juniora u klubu su se pojavili mladi i nadareni Eugen Pleško i Vlado Damjanić, koji uskoro postaju najbolji juniori u Jugoslaviji.

Glavni vozač u klubu je bio visoki, kao od brda odvaljeni Krešo Šorak. Sjećam se Šoraka, jer je bio ista generacija sa mojim starijim bratom Marijanom. Krešo Šorak se isticao ne samo svojom visinom, bio je iznimno visok za jednog biciklistu (187 cm), nego i snagom, te dobrim sprintom. Uvijek je predvodio ekipu BK Zagreba svojom upornošću, profesionalnim pristupom i dobrim rezultatima.

Nakon završetka svoje biciklističke karijere, Krešo je odselio sa svojom familijom u Sydney (Australija), gdje i danas živi. Otišao je, kako su tada ljudi govorili „trbuhom za kruhom“, u vrijeme kada je još mogao puno postići u biciklizmu.

Šorak najbolji senior u klubu početkom 1960-tih

S obzirom da sam ja počinjao sa utrkama u to vrijeme (1965 godine), sjećam se kako sam promatrao mladoga Pleška (Pleh je nekoliko godina stariji od mene) kako trenira od Zagreba do Samobora, čak dva puta na dan. Nije čudno, da je ubrzo Pleško postao najpoznatiji u Zagrebu, jer je bio prvi koji je « ozbiljno » shvatio sport, te se ponašao kao pravi profesionalac. Opasnu konkurenciju je imao u vršnjaku Vladi Damjaniću, koji je postao cestovni prvak države kod juniora, da bi nekoliko mjeseci kasnije postao i seniorski prvak države u brdskoj vožnji na Sljemenu. U to doba, juniori su nastupali zajedno sa seniorima na večini utrka. Njih dvojica su zajedno redali pobjede na svim juniorskim utrkama širom zemlje.

Do kraja šezdesetih godina situacija se promijenila i tada već najbolji u seniorskoj konkurenciji postaju Pleško i Damjanić, dok je Šorak nenadano prestao voziti (odselio je u Australiju). Kod juniora dolazi jedna potpuno nova generacija predvođena mladim “zagrebašima” Bedekovićem, Štimcem, Lončarićem i Kahlinom.

Prva ekipa juniora : Pleško, Bunić i Damjanić

Kriterijske utrke na pisti

Krajem šezdesetih godina, mora se napomenuti, u Jugoslavenskoj juniorskoj konkurenciji najbolji su bili Varaždinci Remar, Tomašić i Kolarić. Vrlo jaki trio iz Varaždina, pobjedio je mnoge utrke, ali oni su bili koju godinu stariji od nas zagrebaša, pa kada su oni prešli u seniorsku konkurenciju, zagrebaši su nastavili sa uspjesima. Kao dokaz tome, cestovno juniorsko prvenstvo Jugoslavije 1968 godine u Ljubljani pobijedio Remar iz Varaždina, ispred Kahline iz Zagreba, a odmah sljedeće godine u Beogradu je pobijedio naš Bedeković.

Poslije cilja u Osijeku 1967 godine: Pavlić, Damjanić, Pleško, Kahlina i Kroflin.

Trener Bogović je bio očito na dobrom putu da pretvori jedan prosječan biciklistički klub u jedan od najuspješnijih klubova u tadašnjoj državi. Rezultati njegovog upornog i dobrog rada sa mladima, postajali su vidljivi iz dana u dan, ali će do punog izražaja doći tek u narednom desetljeću. Zato nešto više o sljedečoj generaciji vozača BK Zagreba u sljedećem nastavku ovog malog historijata o BK Zagrebu.

Zlatna lista prvaka kluba

Godina PRVACI KLUBA
1960 Novak Marijan
1961 Novak Marijan
1962 Šorak Krešimir
1963 Gorijanc Vlado
1964 Gorijanc Vlado
1965 Gorijanc Vlado
1966 Šorak Krešimir
1967 Bunić Zlatko
1968 Pleško Eugen
1969 Pleško Eugen

Generacija vozača iz 1960-tih godina: Marijan Kahlina, xx, Krešo Šorak, Danijel Cessare i Zvonko Vlahović.

U sljedečem nastavku iz povijesti kluba, sljedi generacija biciklista BK Zagreba iz 1970-tih godina…

Podijeli na: