BK Zagreb – Razdoblje 1970 do 1979

Historijat kluba – U povodu stogodišnjice postojanja

Sastavio: Zdenko Kahlina

Sa željom da se ne zaboravi prošlost jednog od najboljih biciklističkih klubova u zemlji objavljujem ovaj historijat kluba kroz desetljeća.

Ovo je treči nastavak historijata biciklističkog kluba Zagreb. U prvom i drugom nastavku sam opisao povijest kluba od nastanka, pa sve do kraja 1960-tih godina. U ovom nastavku želim opisati stvaranje jedne od najboljih generacija vozača kluba u toku 1970-tih godina. U sljedečim nastavcima planiram opisati svako kasnije desetljeće posebno, sve do današnjih dana.

Prva ekipa BK Zagreb-MC 1974 god.: Kahlina, Bedeković, Bobovčan i Čolig

Seniorska ekipa BK Zagreba iz 1970 godine: Pleško, Bedeković, trener Bogović, Kržić, Kahlina, Damjanić, Šmit. Čuči: Wiand Ivica

BICIKLISTIČKI KLUB ZAGREB  – Period 1970 – 1979
Trener Bogović je bio očito na dobrom putu da pretvori prosječan biciklistički klub u jedan od najuspješnijih klubova u tadašnjoj državi. Rezultati njegovog upornog i dobrog rada sa mladima u toku nekoliko prethodnih godina, postajali su vidljivi iz dana u dan.

Branko Bogović – Stvorio je jednu od najboljih generacija u povijesti kluba

Stvara se najbolja ekipa u povijesti kluba
Bogović je 1971 godine doveo i prvog pravog sponzora u klub. Bila je to radna organizacija “Metalia Commerce”, koja je trgovala sa biciklima, pa joj je reklama kluba dobro došla. Tako od 1971. godine pokroviteljstvo nad klubom preuzima radna organizacija “Metalia Commerce”, a kao posljedicu toga, klub mijenja ime i postaje biciklistički klub “Zagreb – Metalia Commerce”. Ta suradnja kluba i RO Metalia Commerce trajala je i razvijala se uspješno sve do raspada Jugoslavije i novog rata u Hrvatskoj 1990 godine.

Iako su još uvijek na trkama širom zemlje dominirali slovenski klubovi, vozači našega kluba sve su se češće pojavljivali pri vrhu u rezultatima. Eugen Pleško je kao najuspješniji među njima postizao brojne pobjede i odlične rezultate. Bio je osvajač trofeja “Zlatni kotač” u 1972. god, Olimpijac u Munchenu, pobjednik mnogih utrka u zemlji i inostranstvu.

Eugen Pleško prvi u sprintu etape utrke “Kroz Hrvatsku i Sloveniju”, na tadašnjem “Trgu Republike”,  a danas Trgu Bana Jelačića.

Uz Pleška u ekipi su još bili iskusni Vlado Damjanić, te mladi Branko Bedeković i Zdenko Kahlina, koji su prešli iz juniora u seniorsku kategoriju. Prelazak u seniorsku konkurenciju za tu generaciju je došao u trenutku, kada je klub bio na vrhuncu po rezultatima, ali i po organiziranosti i financijskoj potpori, koju smo dobivali od trgovačkog poduzeća “Metalia-Commerce”. Pleško Eugen je pobjeđivao sve što se moglo (u sprintu) pobijediti. Nekoliko godina za redom Pleško je bio najbolji sprinter u državi, reprezentativac Jugoslavije, pobjednik mnogih jednodnevnih utrka u zemlji i inostranstvu.

Zagrebaši u Poreču na pripremama 1973 godine: Trener Bogović, Bobovčan, Miloš Ristić, Domitrović, Omerović i Kahlina

Trener Bogović, stvorio je dobru seniorsku ekipu, mješanu od starijih iskusnih članova (Pleško, Damjanić) i mladih ambicioznih članova (Bedeković, Kahlina). Ta ekipa je nekoliko godina za redom bila odmah iza “ROG-a” na ekipnim prvenstvima države. ROG je u to doba, bio jedini pravi “profesionalni” klub u Jugoslaviji te je bio veliki uspjeh biti odmah do njih po rezultatima.

Pleško osvajač “Zlatnog kotača” uz trenera Bogovića koji je bio tvorac obojice: Pleška kao bicikliste i takmičenja za “Zlatni kotač”.

Uz seniorsku ekipu trener Bogović je također radio sa mladima. Iz Đurđevca je doveden mladi i talentirani Ivan Bobovčan, koji se vrlo brzo uklopio u juniorsku ekipu kluba, koju su još činili Ivan Čolig i Zlatko Domitrović. Ti mladi momci osvojili su brojne nagrade i priznanja na internacionalnoj utrci “Dusika Jugend Tour” u Austriji. Bobovčan i Čolig važili su za jedne od največih talenata u to doba. Zanimljivo je spomenuti da su juniori iz Zagreba tri godine za redom pobjedili na cestovnom prvenstvu Jugoslavije: Obučina 1972, Čolig 1973 i Fumić 1974 godine.

BK Zagreb juniorska ekipa 1972 godina: Omerović, Čolig, Mesar, Bobovčan.

BK Zagreb juniorska ekipa 1972 godina: Omerović, Bobovčan, Mesar, Domitrović, Ožanić, Čolig i V. Bogović.

1974 godine, nakon što je Damjanić prestao voziti, a Pleško promijenio klub i otišao u Sloveniju (KK Astra), Bogović je stvorio jednu od najjačih seniorskih ekipa u Jugoslaviji. Seniorska ekipa kluba u sastavu: Bedeković, Kahlina, Bobovčan, Čolig i Fumić, nekoliko godina za redom “drma” našim cestama i dečki pobjeđuju na mnogim utrkama. Osim velikog talenta, postojalo je i veliko prijateljstvo (svi za jednoga, jedan za sve), koje je u mnogome pridonijelo mnogim uspjesima i pobjedama. Jedna od brojnih pobjeda iz tog razdoblja je osvojeno prvo mjesto naše ekipe na poznatoj međunarodnoj utrci “Alpe-Adria” (danas je to utrka “Kroz Sloveniju”).

Seniorska ekipa BK Zagreba iz 1970 godine: Šmit, Damjanić, Kahlina, tehnikoWiand, predsjednik kluba Gudlin, Bedeković i Pleško

Uspješna suradnja kluba i RO Metalia Commerce rezultira organizacijom dvodnevne utrke pod nazivom “Velika Nagrada Metalia Commerce”. Ta utrka ubrzo postaje vrlo popularna u zemlji, zbog svoj jedinstvenog sadržaja. Naime utrka je dvodnevna, sa jednom kriterijskom utrkom za sprintere, te cestovnom utrkom na zagrebačkom Cmroku, koja je vrlo zahtjevna i spada u kategoriju brdskih utrka. Sjećam se kada se kriterijska utrka vozila ulicama Gornjeg Grada, uz prisustvo tisuća gledalaca. Na  Cmroku, gdje je tradicionalno uvijek bio cilj cestovne utrke, se također uvijek okupilo  puno navijača. Biciklizam je bio vrlo popularan u to vrijeme, zahvaljujući dobrim rezultatima naših vozača, kao i organizacijom takvih priredbi u centru grada.

Tehniko Branko Bogović je po prvi puta doveo u pomoć nekoga “izvana”, da mu pomogne u radu sa brojnim vozačima u klubu. Doveden je priznati trener Oskar Rozman (iz Maribora), koji je radio sa seniorskom ekipom u toku 1975 godine. Uz njega u klubu smo imali i dodatnog trenera za juniore – Emila Štimca.

Seniorska četvorka: Kahlina, Bedeković, Bobovčan, Čolig sa trenerom Bogovićem

BK Zagreb: Majstorović, Bobovčan, Fumić, trener Štimac i Kahlina

Uz tajnika Gudleka kao promatrača, naša četvorka na startu: Bedeković, Čolig, Bobovčan i Kahlina

Sva petorica su bili državni reprezentativci i višestruki prvaci države u raznim disciplinama. Bedeković i Čolig su nastupili na Berlin-Prag-Varšava i Mediteranskim igrama; Čolig i Bobovčan su nastupili na “Tour de’l Avenir” gdje je Bobovčan imao osigurano 7. mjesto u generalnom plasmanu, kada je nesretno pao i bio prisiljen odustati. Čolig je dva puta bio pobjednik „Kupa Jugoslavije (1974, 1975 godine). Kahlina je nastupio na utrci “Kroz Jugoslaviju”, “Kroz Austriju” i na Balkanijadi. Bobovčan je kao član “mlade ekipe” na utrci “Kroz Jugoslaviju” nosio sedam dana žutu majicu. Fumić je nastupio na utrci “Kroz Jugoslaviju”. Zanimljivo je spomenuti da su sva petorica bili pobjednici etapa na utrci “Kroz Jugoslaviju”.

Predsjednik kluba Vlado Gudlin, Zdenko Kahlina, Ilija Frntić, Eugen Pleško, Branko Bedeković, tehniko Branko Bogović i (čuči) Miloš Ristić.

Ekipa ZMC-a na “našem” trkalištu u Kranjčevićevoj

Bilo je to “zlatno” doba kluba, kada su se svake godine osvajala mnogobrojna državna i republička prvenstva, pobjeđivale mnoge utrke širom tadašnje države. Nemoguće je sjetiti se svih pobjeda koje su ostvarene u tom razdoblju, jer ih je stvarno bilo puno. Klub je imao po nekoliko stalnih reprezentativaca, a trener kluba Bogović, je bio i selektor državne reprezentacije.

Uz ove najbolje vozače, u klubu je u to vrijeme bilo puno članova. Bila je to generacija u kojoj su vozili sljedeči vozači:

Seniori: Pleško, Damjanić, Šmit, Kiš, Bedeković, Kržić, Fumić, Omerović, Kahlina, Štimac, Reškov, Rakamarić, Šimunić, Majstorović, Frntić… i mnogi drugi. Jednostavno se ne mogu sjetiti svih imena iz tog doba.

Juniori: Bobovčan, Čolig, Domitrović, Lisec, Ozanić, V. Bogović, Kernc, Mesar, Mrkša, Obučina, Mironović, Gradinščak, Jurec, Pavlić, Lojen, Stecević, Petravić … i mnogi drugi. Neka mi oproste svi oni koje sam zaboravio spomenuti.

Međutim sve što je dobro obično ne traje dugo, tako se i ova ekipa morala raspasti. Bobovčan je morao otići u vojsku, a Kahlina je preselio u Kanadu. Kao i uvijek, dolazile su nove generacije. Ovaj puta predvođene Ivanom Čoligom i Fumić Vladimirom, koji je bio veliki sprinter – Cipollini iz onog doba.

Đurđevac : Bedeković pobjednik memorijala… desno Pleško, lijevo Kuvalja.

Bobovčan prvi ispred zgrade našeg sponzora Metalia Commerce! Bedeković (otraga) slavi drugo mjesto i odličnu taktičnu vožnju naše ekipe.

Sljeme (Brdsko prv. Jugoslavije): Zdenko na postolju uz Lečeka i Freliha

Kod trenera Bogovića osjeća se zasićenost… premorenost sa svim obavezama, koje je iz godine u godinu, ovakav opsežan pogon kluba nosio sa sobom. Inflacija u državi također čini svoje, pa su sredstva od našeg sponzora RO Metalia Commerce sve tanja…

Kažu da nevolja nikada ne dolazi sama. Tako su u velikom požaru na stadionu “SD Zagreb”, 30.11.1977. godine izgorjele u potpunosti drvene tribine na zapadnoj strani stadiona. Unutar tribina biciklisti “BK Zagreba” su izgubili kompletni inventar i skladište opreme i bicikla.

Sva oprema i bicikli su nestali u požaru 1977 godine

Za nas bicikliste “BK Zagreba” požar nije mogao doći u nezgodnije vrijeme. Naime, zbog redovne godišnje inventure, večina opreme (bicikla) je bila povučena od vozača i smještena ispod tribina. Nakon požara, klub je ostao na samo desetak bicikla, koji su u to vrijeme još uvijek bili kod vozača, sve ostalo je uništeno.

Čolig slavi pobjedu u Đurđevcu, ispred Žaubija i Fumića

Period od 1976. Godine do 1979 Godine

Međutim mladih ima, nove generacije su tu, što potvrđuje Lojenova pobjeda na cestovnom prvenstvu države za juniore u Splitu. Lojen i Pavlić prelaze u seniore, priključuju se Čoligu (u to vrijeme Fumić je napustio naš klub), te ta trojka nastavlja sa klubskim uspjesima.

Krajem 1970-tih godina stvara se nova mlada generacija biciklista. Trener Emil Štimac je napustio klub (1978 godine), a njega je zamijenio Bogumil Belušić. On je preuzeo biciklističku školu iz koje niče nova mlađa generacija (Gradinščak, Jurec, Pavlić, Lojen, Stečević, Petravić i drugi). Već nakon godinu dana marljivog rada osvajaju se vrijedna odličja na prvenstvu Jugoslavije. Doduše omladinski pogon još uvijek je u sjeni seniorske ekipe kluba (Kahlina, Bedeković, Bobovčan, Čolig, Fumić ) koja je do tada slovila kao najbolja jugoslavenska ekipa, ali iz dana u dan juniori su postizali sve vrijednije i vrijednije rezultate.

Krajem 1970-tih godina, Pavlić i Lojen već ulaze u reprezentaciju Hrvatske i Jugoslavije. Osvajaju se vrijedni naslovi Prvaka Jugoslavije na pisti (kriterij, ekipna vožnja) a isto tako mladi Lojen osvaja naslov juniorskog prvaka Jugoslavije na cesti (Split 1978. godine). Pobjeđuje se na brojnim jednodnevnim utrkama širom zemlje. Tehniko kluba Branko Bogović budno prati mlađe generacije, svjestan da će kroz nekoliko godina ta ista ekipa braniti boje kluba u seniorskoj konkurenciji. Krajem 1970-tih godina, u klubu se pojavljuju novi mladi vozači. Dolazi generacija Mladena Lojena, Željka Pavlića, Danijela Perokovića, Vlade Bogovića… i drugih.

Ekipa Zagreb Metalia Commerce-a na startu

BK Zagreb nastavlja osvajati naslove prvaka države na cesti i na trkalištu. Na trkalištu su dominirali naši vozači nekoliko godina za redom i uvijek je bilo samo pitanje “koliko” će medalja osvojiti. Nekoliko godina kasnije Čolig će postati prvak države na cesti… ali o tome u sljedečem nastavku ovog klubskog historijata.

DOGOVOR VRIJEDAN POBJEDE (Kolovoz 1976 godine)
Ima pobjeda koja, zbog ovog ili onog razloga iznenađuju i posebno raduju pobjednika, njegove suvozače, navijače… Nakon završetka tradicionalne biciklističke utrke za “Veliku Nagradu Metalia Commerce” gotovo jednako veselo i zadovoljno izgledala su lica pobjednika utrke Branka Bedekovića i njegovih suvozača i njihova trenera Branka Bogovića. A kako i ne bi, kada je, prvi puta otkako se održava ova priredba, trijumfirao jedan član biciklističkog kluba “Zagreb-Metalia Commerce”.

Branko Bedeković

Dvadeset i četri su mu godine. Biciklizmom se bavi sedmu godinu, prošle 1975 godine bio je standardni reprezentativac, pobjednik “Jadranske Magistrale”. Ove godine zbog operacije, u trečem mjesecu, propustio je nekoliko značajnih utrka. I upravo zbog činjenice da nije nastupao kao obično i da se manje pripremao (svega tri mjeseca), Bedekovićeva pobjeda još više dobiva na “težini”.

-Što je odlučilo da budem prvi u ukupnom poretku? Pa, međusobni dogovor nas “zagrebaša”! Poslije cestovne utrke bio sam najbolje plasirani od svih članova mojega kluba. I razumije se, imao najviše izgleda da eventualnom pobjedom u kriterijskoj utrci osvojim prvo mjesto u ukupnom poretku. No, postići to nije bilo nimalo lako. Nakon prva dva sprinta već sam pomislio da neću biti niti među prvih deset. Ali, nadu ipak nisam gubio. Mi “zagrebaši” vozili smo i dalje po prethodnom “receptu”.

Posljednji, peti sprint u nedjeljnoj, kriterijskoj utrci je bio posebno zanimljiv i podigao je sve gledaoce na noge. Ciljem je prvi prošao Ropret (Sava), Bedeković je bio drugi, pobjednik cestovne utrke Gazdić (Kragujevac) je bio treči, a Kahlina je bio četvrti. Bilo je od presudne važnosti da Gazdić u tom sprintu ne bude drugi, već treči i bilo je tako! Gazdić je izgubio dragocjen bod za prvo mjesto u ukupnom poretku “zahvaljujući” našoj klubskoj taktici i činjenici da sam ja imao cijelu ekipu, koja je vozila za mene, a on je bio “usamljen”.

Ovo je objavljeno u Sportskim Novostima, 16. Kolovoza  1976 godine (B. Vukina)

Zlatna lista prvaka kluba

Godina PRVACI KLUBA
1970 Pleško Eugen
1971 Pleško Eugen
1972 Kahlina Zdenko
1973 Bobovčan Ivan
1974 Bobovčan Ivan
1975 Čolig Ivan
1976 Bobovčan Ivan
1977 Kahlina Zdenko
1978 Bobovčan Ivan
1979 Pavlić Zeljko

 

Ovako prijatelji zajedno pobjeđuju u Ivanić Gradu 1973 godine: Zdenko Kahlina i Ivan Bobovčan.

Niti daljina ih nije razdvojila. Još i danas dobri prijatelji. Jedan živi u Kanadi a drugi u Australiji. Kahlina i Čolig.

PRIČE IZ AJNŠLISA

1974 Zlatni Kotač Jugobicikla iz Beograda
Ivan Bobovčan je 1974 godine bio “neslužbeni” osvajač kontraverznog ”Zlatnog kotača”, trofeja koji je dodjeljivalo trgovačko poduzeće “Jugobicikl” iz Beograda. Naime tadašnje Predsjedništvo BSJ-a nije se moglo složiti oko interpretacije pravila bodovanja. Te godine dvojica vozača, Drago Frelih (Rog) i Ivan Bobovčan (ZMC), su na kraju godine imali isti broj bodova. Tako taj trofej nije nikada dodijeljen i ubrzo nakon toga je ukinut. Po mnogima pobjednik trofeja je trebao biti Ivan Bobovčan, jer je pobjedio na skoro svim značajnijim trkama. Trofej je na kraju završio u prostorijama zagrebačkog “Muzeja Sporta”.

U sljedečem nastavku iz povijesti kluba, sljedi generacija biciklista BK Zagreba iz 1980-tih godina…

Podijeli na: