BK Zagreb – Razdoblje 1980 do 1989

Historijat kluba – U povodu stogodišnjice postojanja

Sastavio: Zdenko Kahlina

Sa željom da se ne zaboravi prošlost jednog od najboljih biciklističkih klubova u zemlji objavljujem ovaj historijat kluba kroz desetljeća.

Neki novi klinci
Ovo je već četvrti nastavak povijesti biciklističkog kluba Zagreb. U prethodnim nastavcima opisao sam povijest kluba od nastanka, pa sve do kraja 1970-tih godina.

Utrke na pisti: zagrebaši na čelu

U ovom nastavku želim opisati stvaranje jedne nove generacije vozača kluba u toku 1980-tih godina. U sljedečim nastavcima planiram opisati novije doba kluba, kada su automobili zajedno sa kompjuterima “otjerali” bicikliste sa cesta, pa je klub došao u krizu i manjak mladih.

Biciklistički klub “Zagreb” koji djeluje iz Kranjčevićeve ulice, osnovan je daleke 1904 godine, pod nazivom “Zagrebački koturaški klub ORAO”. Osnivač kluba bio je slavni biciklista u ono vrijeme EMIL MENIGA, uz pomoć ostalih sportaša. Možemo slobodno reći da je u Hrvatskoj vrlo malo sportskih klubova sa tako dugom tradicijom. Koliko je meni poznato, jedino BK Sloga iz Varaždina je klub sa dužom tradicijom.

Najjača četvorka u sastavu: Petravić, Pavlić, Čolig i Lojen, sa trenerima Kržićem i Damjanićem

U svojoj dugoj povijesti postojanja, klub je promijenio nekoliko naziva. Osnovan kao KK Orao, klub je u šezdesetim godinama promijenio naziv u “Grafički Biciklistički Klub Zagreb“. Dolaskom jakog sponzora RO Metalia Commerce, početkom sedamdesetih godina, klub mijenja ime i postaje “BK Zagreb Metalia Commerce”. To ime klub je zadržao sve do kraja devedesetih godina i posljednjeg rata u Hrvatskoj. Poslije toga, od početka devedesetih godina, pa sve do današnjih dana, klub ponovno nosi svoje staro ime “BK Zagreb”.

Dečki iz centra grada: Kernc, Iljadica, Mironović i Cesnik

BICIKLISTIČKI KLUB ZAGREB  – Period 1980 – 1989
Krajem sedamdesetih godina, odlaze u „penziju“ Bedeković, Kahlina, Bobovčan. Fumić prelazi u Lokomotivu nakon nesuglasica sa trenerom Bogovićem. Dolaze mladi predvođeni Mladenom Lojenom i Željkom Pavlićem, koji će uz pomoć „veterana“ Čoliga, dominirati sljedećih nekoliko godina.

Pleško postaje trener
Nakon što je bolest prisilila našeg dugogodišnjeg tajnika kluba Božu Gudleka da se penzionira, Zdenko Kahlina pruzima tu ulogu. Nekako u to vrijeme (1985 godine) Bogović dovodi natrag u klubske redove „odbjeglog“ Eugena Pleška, koji je posljednjih nekoliko godina vozio za ljubljansku „Astru“. Pleško je završio svoju  takmičarsku karijeru, pa je to bila idealna prilika da ga se ponovno uključi u zagrebački biciklizam. U to vrijeme Bogumil Belušić je vodio biciklističku školu i rad sa najmlađima – sve se to odvijalo iz starih kontejnera na istočnoj strani igrališta.

Pleško sa seniorskim dvojcem: Pavlićem i Bogovićem

Zahvaljujući Univerzijadi ’87 temeljito su obnovljeni mnogi sportski objekti pa tako i naš stadion “Zagreb”. Biciklisti su u okviru stadiona dobili 2 kontejnera: jedan za radionicu i drugi za biciklističku školu. Novi stadion se gradio sve do Univerzijade koja je odžana u ljeto 1987. godine. Poslije Univerzijade dobili smo još dva kontejnera, koji su bili postavljeni nasuprot naše sadašnje radione, a tek 1989 godine biciklisti uspjevaju izboriti prostor ispod novih tribina, gdje je klubska radionica još i danas.

Ranko Antolović, Matija Kvasina, Neven Kovačić i trener Pleško

U biciklističkom klubu “Zagreb” uvijek smo imali dobrovoljce – funkcionere, jer bez njih opstanak kluba nebi bio moguć. Svi oni budu jedno vrijeme u klubu, obično vezani za određene generacije športaša ili svoju djecu, pa se onda “umore” i izađu iz športa. Sjećam se jednog imena, čovjeka koji je došao u biciklizam u već “poodmaklim” godinama i ostao uključen u život kluba sve do samog kraja. To je bio naš “Cana”.

Cana sa juniorskom ekipom kluba: Nino Potočki, Cana, Samir Smailagić, Zoran Vuković

Nekadašnji uspješni biciklista iz 1950-tih godina, Franjo Grabušić „Cana“ je bivao sve prisutniji u radu kluba. Cana, kako smo ga zvali, je uvijek volio djecu i mlade, te mu je bio užitak raditi i družiti se sa njima. Sjećam se kako je svoje mlađe bicikliste (juniore) iz kluba uvijek zvao “moji dečeci”.

Ekipa Hrvatske – svi iz BK Zagreba: Pavlić, Kahlina, Lojen, Bogović, Ljubić.

Tako se uz pomoć navedenih ljudi, stvara opet jedna nova mlada generacija biciklista – Neki novi klinci! Tehniko kluba Branko Bogović budno prati mlađe generacije, svjestan da će kroz nekoliko godina ta ista ekipa braniti boje kluba u seniorskoj konkurenciji. Po završetku uspješne juniorske karijere udarni dvojac Lojen – Pavlić dobro se snalaze u seniorskoj konkurenciji.

Prvaci države 1983 godine: Mironović, Bogović, Peroković, Pavlić.

U klubu niče nova mlada generacija: Pavlić, Lojen, Bogović Vlado, Ljubić, Potočki, Stečević, Cesnik, Iljadica, Peroković, Mironović, Petravić, Gradinščak, Jurec  i drugi. Već nakon godinu dana marljivog rada osvajaju se vrijedna odličja na prvenstvu Jugoslavije, te iz dana u dan juniori postižu sve vrijednije i vrijednije rezultate.

Generacija 80-tih : Andrija Gradiščak, Željko Pavlić, Anđelko Jurec, Mladen Lojen

Dva mlada talentirana zagrebaša već su u juniorskoj konkurenciji pokazala da znaju pobjeđivati. 1978 Lojen Mladen pobjeđuje u Splitu (vozilo se preko “Marjana”) na cestovnom prvenstvu Jugoslavije. Naslov prvaka Jugoslavije na cesti također osvaja Ivan Čolig 1979 godine (u Varaždinu) kod seniora. Ivan je takoder bio pobjednik poznate međunarodne utrke u Trstu Trofej ZSSDI 1979 godine.

Ivan je bio mlađi od večine spomenutih iz ekipe, pa je tako još uvijek bio pri snazi kada su se Bedeković, Kahlina i Bobovčan penzionirali. Iako su u to doba nastupili teški trenuci za zagrebački biciklizam, Ivan je i dalje nastavljao sa nastupima za reprezentaciju države i podmlađenu ekipu kluba. Izvanredno je odigrao ulogu starijeg, iskusnog vozača, koji je prenašao svoje iskustvo na mlade, kao što su u to doba bili Mladen Lojen i Željko Pavlić.

Pavlić i Lojen ubrzo ulaze u reprezentaciju Hrvatske i Jugoslavije. Osvajaju se vrijedni naslovi Prvaka Jugoslavije na pisti (kriterij, ekipna vožnja). Pobjeđuje se na brojnim jednodnevnim utrkama širom zemlje.

Seniorska ekipa Čolig, Lojen, Pavlić, Bogović Vlado, Ljubić, Potočki, Peroković uspješno nastupaju gotovo na svim utrkama u Jugoslaviji. Pobjeđuje se na jednodnevnim utrkama, etapnim utrkama, etapama, Prvenstvima Jugoslavije. Pavlić je pobjednik Utrke Jadranskom magistralom, Lojen pobjednik Utrke Kroz Srbiju, pobjednik Kupa Jugoslavije, Čolig prvak Jugoslavije, sve su to vrijedni rezultati koji će ostati uvijek zapisani u klubskim knjigama.

Mladen Lojen – prvi na Vršiću 1980 godine

Pobjedu na najtežoj jednodnevnoj utrci u Jugoslaviji od Vrhnike do Vršića, 1980. Godine Lojen donosi u Zagreb. Utrku dugačku 178 km sa 16 km dugačkim usponom na Vršić. Ekipa Čolig, Pavlić, Lojen odličnom taktikom trenera B. Bogovića, uspjeva cijelu grupu dovesti podno Vršića, a onda dolaze do izražaja penjačke sposobnosti Lojena. Bio je to veliki uspjeh zagrebačkih biciklista.

Na slici je generacija vozača kluba iz kraja 1980-tih godina. Slika je snimljena 1987 na klubskoj utrci u Lučkom.

Javio mi se jedan od vozača iz te generacije i ponudio svoje viđenje toga doba. Evo kako je Ranko Antolović opisao situaciju u klubu krajem 80-tih godina:

Moje putovanje s biciklizmom je započelo u zimi 1985. godine. Tada sam prvi put došao na klupski sastanak u Kranjčevićevu ulicu, kod Zagrebovog stadiona  i upoznao ekipu i učlanio se u klub. Nakon zimskih treninga krenule su prve vožnje i utrke. Od tada se ne odvajam od bicikla…

Što se tiče natjecateljskog dijela i rada kluba u razdoblju od 1985 pa do kraja 90-tih, pokušati ću opisati u sljedećih nekoliko redaka.

  1. godine seniorska ekipa je bila u sastavu Željko Pavlić-Kec, Zlatko Šimenc, Srečko Ljubić, Nino Potočki, Vladimir Bogović, Željko Bjeloš (nadam se da nisam nikoga izostavio). Mi klinci smo bili u mlađim kategorijama i to mlađi i stariji juniori. Stariji su bili Davor Kamber, Krešimir Belščak i Mario Valpotić, a mlađi Damir Kovačić, Karlo Karažija i ja (Ranko Antolović).

Nama mlađim juniorima trener je bio Zdenko Kahlina – moj prvi trener i još se danas, sjećam stvari koje nas je naučio o vožnji na smjenu i mijenjanju pozicije iza vozača u ovisnosti s koje strane puše vjetar. Starije juniore je trenirao Mladen Lojen koji je te godine prestao sa natjecateljskim biciklizmom. Seniorima je trener bio, ujedno i najbolji vozač, Željko Pavlić.

  1. godine u klub se kao trener vratio Eugen pleško Pleh i preuzeo je ekipu seniora. Te godine Kec je pobjedio Jandransku Magistralu, a godinu dana kasnije 1988. Nino Potočki je bio drugi.

Također te 1988. Pleh je počeo trenirati i starije juniore tako da smo dobar dio seniorskih utrka vozili i mi. Naime 1989. godine su Nino i Srečko otišli u vojsku, Šimenc u Lokomotivu, a Željko Bjeloš i Vladimir Bogović su prestali voziti. Uz Keca ekipa na svim utrkama u bivšoj Jugoslaviji je bila u sastavu: Kamber, Belščak, D. Kovačić i Ranko Antolović.

Iste godine ekipa starijih juniora ZMC je na prvenstvu Jugoslavije uzela 3 mjesto na ekipnom kronometru na cesti, 3 mjesto na 1000 m sprinta na pisti i skoro sva prva mjesta na prvenstvima Hrvatske.

Toliko je Ranko imao za reči o tom razdoblju kluba.

Krajem 80-tih godina i ta generacija prestaje voziti. Otišli su Lojen, Pavlić, Peroković, Mironović, Kernc, Vlado Bogović, Cesnik, Iljadica i drugi. Neki od njih se uključuju u rad kluba (Lojen, Kernc, V. Bogović). Dolaze „neki novi klinci“, tako da klub nikada nije bez potencijala. Ova nova generacija, predvođena je sljedečim vozačima (po kategorijama):

Stariji omladinci: Damir Kovačić, Tomislav Linarić, Ranko Antolović.

Seniori: Davor Kamber, Krešimir Belščak, Šimenc Zlatko i Robert Ključarić.

Mlađi omladinci: Zvonimir Belščak, Neven Kovačić, Luka Bakrač i Mario Karažija, te još po starosnoj dobi pioniri Mario Švrljuga i Branimir Sertić. Neka mi oproste oni koje sam zaboravio spomenuti.

Sa jedne klubske Godišnje Konferencije sa kraja 80-tih godina u RO Metalia Commerce-u

BK Zagreb 1989 godine

Nova generacija nastavlja sa dobrim rezultatima, o čemu svedoči i ovaj članak iz novina, koji sam pronašao u svojim arhivama, a bio je objavljen u Sportskim Novostima 1989 godine.

Povratak Zagreba biciklima – Zapis sa utrke Velika Nagrada Metalia Commerce 1989 godine
Zagrebački biciklizam uspješno je reanimiran. To bi bila najkrača konstatacija nakon uspjeha koje su zagrebački biciklisti zabilježili na « Velikoj nagradi Metalia-Commerce », koja je održana u Zagrebu. U konkurenciji više od 300 biciklista iz raznih krajeva Jugoslavije, Neven Kovačić je osvojio drugo mjesto kod mlađih juniora, a Zvonimir Belščak pobjednik je kriterija voženog na pisti u Kranjčevićevoj.

zagrebaši na Cmroku

Slučajni namjernici koji su se tog subotnjeg predvečerja zatekli u « ulici pjesnika » čudom su se čudili otkud toliko ljudi dolazi na nogomet biciklima. Naravno, nije bila riječ o nogometu, već o pravom pravcatom biciklizmu.

Slična situacija ponovila se i sutradan na obroncima Cmroka, kada je vožena cestovna utrka. Dečki su nizali krugove sjevernim dijelom grada a mnoštvo gledalaca podsjetilo je na najljepše dane zagrebačkog biciklizma.

Već dugo nije bilo ovako puno ljudi na našoj « Velikoj nagradi ». Na stadionu preko tisuću, a ovdje na Cmroku čak i više. Napokon imamo i neke rezultate, ravnopravno ulazimo u konkurenciju s ekipama iz Slovenije.. Vidi se da dobro radimo – zadovoljan je bio Mladen Lojen, predsjednik tehničke komisije i bivši as ZG-pedala.

Trener Pleško sa juniorima: Kamber, D. Kovačić, M. Kvasina, ?, N. Belščak, ?.

Preporod je započeo prije dvije-tri godine, kada se generacija koju su predvodili Lojen, Fumić, Željko Pavlić, polako počela povlačiti iz biciklizma. U klubu su konačno došli do spoznaje da bez rada s najmlađim biciklistima nema budućnosti, zasukali su rukave i eto rezultati su stigli. Desetak « BMX-bandita » prebačeno je na cestovne bicikle, za trenera je postavljen Eugen Pleško, koji je radio od izlaska do zalaska sunca, pa čak po potrebi i duže. Bez privatnog života, ali s ogromnim entuzijazmom i odricanjem. Metalia-Commercovi « novi klinci » još uvijek voze bicikle na kojima su stare generacije bilježile uspjehe, dakle stare desetak, pa čak i više godina. Ni to ih ne smeta da nakon jedanaest godina « posta » u Zagreb donesu i prve naslove. Pošlo je to za nogama, nedavno u Kobaridu, Damiru Kovačiću u pojedinačnoj, ali i kompletnoj ekipi u momčadskoj konkurenciji. I tamo su putovali samo s jednom starom « Ladom », za koju su jedva skucali « nešto sitnog ».

Seniori kluba krajem 80-tih: Iljadica, D. Kovačić, Antolović, K. Belščak i Kamber.

Metalia-Commerce pokriva veliki dio klubskih troškova, pomažu koliko mogu, ali inflacija čini svoje. Novca nikada dosta. S ovim što imamo, moramo biti zadovoljni. Kako je bilo prije par godina, sada je dobro. Želimo napredovati, ali ni više, ni manje od stvarnih mogućnosti. Ipak treba biti realan, završio je svoju priču Mladen Lojen.

Mladi vozači kluba u novoj klubskoj radionici

Grupa mladih prije treninga na pisti

Računajmo na njih (1989 godina)
Biciklisti Zagreb-Metalia Commerce osvajali su ove sezone brojne jednodnevne utrke. Predvođeni trenerom Eugenom Pleškom, te stručnim štabom na čijem su čelu Mladen Lojen, Branko Bogović, predsjednik kluba Marijan Kovačić i ostali entuzijasti redaju uspjeh za uspjehom. I na Dnevniku TV Ljubljana mogli ste čuti informaciju da je jedino Zagreb-Metalia Commerce uspio razbiti dominaciju klubova iz susjedne nam republike. Najzaslužniji za dobre rezultate su svakako biciklisti iz Kranjčevićeve, stariji omladinci: Damir Kovačić, Tomislav Linarić, Ranko Antolović, seniori: Davor Kamber, Krešimir Belščak, i Robert Ključarić. Od njih se očekuje da povedu « klince » u pohod na YU biciklističke vrhove. Najperspektivniji su mlađi omladinci Zvonimir Belščak, Neven Kovačić, Luka Bakrač i Mario Karažija, te još po starosnoj dobi pioniri Mario Švrljuga i Branimir Sertić.

To je budućnost kluba Zagreb-Metalia Commerce, ali i jugoslavenskog biciklizma. Oni su prijavili svoje prisustvo, na njih svakako treba računati. Možete ih vidjeti svakog ponedeljka na pisti u Kranjčevićevoj ulici kako vrijedno gomilaju pređene kilometre.

Objavljeno u Sportskim Novostima, 13. kolovoza 1989 godine.

Napisao : Dražen Beraković

Trener Eugen Pleško, Robert Pečnjak, Neven i Damir Kovačić, Krešimir Belščak, Ranko Antolović i Vlado Damjanić.

PRIČE IZ AJNŠLISA:

  • Prisjećam se posebno jednog mladog vozača iz te generacije. Zvao se Mladen Stečević i bio je iz Novog Marofa. Nekoliko godina je vozio za naš klub, a poslije je prešao u BK Dinamo. Bio je odličan biciklist, ali ja ga pamtim po čudnim (previsokim) pozicijama koje je imao… izvlačio je sjedalo toliko, da je na kraju koristio sic-štangu od Pony bicikla, a pedalirao je kao balerina.

Kranj 1982 godine – Danijel Peroković na trkalištu

  • Jednom mi je Danijel Peroković, koji je pripadao ovoj “starijoj” generaciji pričao kako je on upoznao jednog mladog vozača našega kluba (Jurec Andelka). Evo kako je to Danijel ispričao:

“Sjećam se ko danas dovezli smo se do Zagrebovog stadiona u starom crvenom vatrogasnom kombiju, istovarili bicikle i uz drvene tribine došli do piste na kojoj su nas jako srdačno dočekali funkcionari tadašnjeg B.K.”Metalia Commerce”. Sada znam da je tu bio Bogović, Cana, Heda i jedan meni tada jako smiješan i zabavan tip, gospodin Jurec. Doduše, sve njegove snage i nastojanja bila su usmjerena na po meni jednog frajera, koji je u punoj biciklističkoj spremi sjedio pod drvenim tribinama i pokušavao ga namoliti da se provoza po pisti (naravno bio je to njegov sin koji ga je totalno ignorirao). Gospodin Jurec samo kaj nije kleknul kraj njega i molil ga da se ide vozit sljedećim riječima: “Pogleč si ove dečece, došli su čak iz Đurđevca, da se voze i pogledaj pogledaj si kak im već lepo ide, a ti bitanga jedna tu sediš celo popodne i zajebavaš se, odi Anđelko molim te”.

  • Danijel je nastavio svoju priču: Možda je i to jedan od razloga da sam se toliko emotivno vezao za sve vas iz kluba. Na primjer, nikad neću zaboraviti kad sam se jednom vračal s velikog treninga iz Krškog i Kec me pozval k sebi doma, a tamo nas je njegova mama dočekala sa finom kokošjom juhom s knedlima (tada još nisam bio vegetarijanac).I sada pamtim taj okus. Evo, tako sam ja dolutao u B.K.Zagreb, relativno kratko vozio, relativno slabe rezultate postigao (osim prvaka kluba), ali stekao prijatelje do groba, i nikada mi nije bilo žao što nisam otišao u nogomet, košarku, rukomet, karate, već u jedan mali siromašni sport kakav je onda bio biciklizam.

Zlatna lista prvaka kluba

Godina PRVACI KLUBA
1980 Lojen Mladen
1981 Bogović Vlado
1982 Peroković Danijel
1983 Bogović Vlado
1984 Lojen Mladen
1985 Lojen Mladen
1986 Pavlić Željko
1987 Šimenc Zlatko
1988 Kamber Davor
1989 Belščak Krešimir

I tako jedni odlaze a drugi dolaze. Mladih uvijek ima. Izmjenjuju se generacije mladih, koji vole sport, svoj grad, a posebice ovaj klub: BK Zagreb. U sljedećem nastavku historijata kluba, pokušati ću opisati najnovije doba, koje nam je donijelo krizu sporta u gradu, krizu mladih u klubu, ali u isto vrijeme iz te generacije “isplivao” je jedan od nauspješnijih biciklista svih vremena: Matija Kvasina.

PEDALE UZ GLAZBU (Sportske Novosti 1983)
Jedno poslijepodne s biciklistima na pisti u Kranjčevićevoj ulici

Minule subote u Zagrebu je sunce ponovno dobrano pripeklo. Kažu, bilo je više od trideset stupnjeva. Dva su sata poslije podne, u Kranjčevićevoj ni žive duše. I “Bumerang” je prazan. Sa “Zagrebovog” stadiona trešti glazba. Da nisu opet “Dire Straits”? Ne, nisu sigurno, jer na tribinama je tek stotinjak ljudi. A ispod njih gotovo isto toliko bicikla i biciklista. Prvenstvo je Jugoslavije u vožnji na pisti.

Momci okreču pedale, znojem tope majce, hitaju za što boljim rezultatima. Dijele se medalje, bogme i navija se zdušno. Dolazi i Stjepan Ljubić, popularni “Vojvoda”, koji je još tamo davne 1920 okretao pedale kao profesionalac na “Tour de France”. U ruci mu štap, ide polako, a iz gledališta – pljesak.

U sklopu stadiona je i restoran. Slobodnu stolicu je teško naći. Biciklisti ručaju, krijepe se, tu navrate i oni s tribina i oni što igraju malo dalje tombolu. Konobarice, istina, nije bilo dobrih pola sata, ali na sreću – čevapčića jest. Bilo je i malinovca, kojeg, inače ni u “Intercontiju” nema. A s punim trbuhom ipak je lakše. Kasnije se pokazalo, ne baš svima. Jer, mladi Sandi Papež prekasno je ručao pa je dosta zaostao za iskusnim Ropretom i čak 17 sekundi za svojim tek dan starim rekordom staze. No, na greškama se uči. Mladić, s prvim maljama na licu, to priznaje nakon utrke dok daje svoje intervjue novinarima. I na kraju razgovora kaže:”Hvala što ste odlučili nešto napisati o meni”. Zvjezdani rezultati očito od Sandija nisu napravili zvijezdu!

Ekipa BK Zagreba na pisti

Utrkivalo se u Zagrebu puna dva dana, a tog subotnjeg poslijepodneva na tribinama je bilo živo. Ne samo zbog finalnih utrka. Tri su penzionera raspravljala tko je od “Dinamovih” igrača za “Čiru”, a tko za “Cicu”.

  • Mlinka je sad za Blaževića – tumačio je onaj najgovorljiviji.
  • Ali, Cico nije. Došel bu Marković. Jasno Vlatko – rekoše mu pajdaši i naljutiše ga. I ode “Čirin” zagovornik dva reda više da objasni, onima koji su željeli slušati, zašto onaj mali Trampuž tako dobro vozi.
  • Zna kad treba skoč To vam je ono kad počne sprintati – objašnjavao je.

Na tribinama je bilo živo, ali i na pisti i oko nje. Drug “Cana” je mijenjao brojke na semaforu i zvonio, drugarica “Mrkša” je štopala vremena i upisivala ih…

Vozilo se uz glazbu – sve u šesnaest. A kad nije bilo glazbe “spikirao” je Zdenko Kahlina, svojedobno jedan od najboljih zagrebačkih biciklista. I, valja reči, dobro je to radio. Onima što su prvi put došli na takvu priredbu dobro su došla objašnjenja o taktici vožnje i pravilima. Upoznavao je Kahlina s rezultatima biciklista, a znao se i našaliti u stilu naših TV-komentatora:

  • Taj i taj je u bijelo-plavom dresu sa žutom kapicom i zelenim biciklom – upozoravao je Kahlina, da bi u jednom trenutku zamolio:
  • Uzmite Cudermanu megafon, on mi je konkurencija…

A reprezentativac “Cudi” je vodio svog klubskog druga Ropreta, pomalo se usput i šalio, zamjenjujući trenera. Jer Hvasti je već dan ranije otišao, a i “savaši” su nakon Ropretove vožnje požurili u Kranj, na “Nočni kriterij” ne dočekavši momčadsku vožnju i vožnju na bodove pa su posljednje utrke održane u okrnjenom sastavu.

Prvi put vozila se na prvenstvu vožnja na bodove. Slavio je član “Zagreb Metalia Commerce” Željko Pavlić, drugi je bio njegov klubski drug Mladen Lojen, a treči sprinter “Lokomotive Jugorapida” Vlado Fumić, koji se prethodno već okitio sa dva zlatna odličja.

  • Tako je to kad nekom želiš pomoći. Ostaneš praznih šaka. No nema veze – cijedio je kroz zube “Fuma” nakon utrke. Kasnije, čulo se, Vlado je bio ljut jer je navodno dogovoreno da on “iskopča” iz igre za vrh “rogovca” Hamuna, a da ga zatim “zagrebaši” pričekaju i zajednički nastave utrku za čelnu poziciju. “Fuma” je svoje odradio, ali sačekao ga je tek njegov klubski drug Šimunić.

Oko sedam sati na večer prvenstvo je završilo. Vozači, koji su ostali, sjeli su ispred restorana da se osvježe, dok su organizatori u klubskim prostorijama završavali još neke poslove. Mnoštvo bicikala ispod tribina je nestalo, “stala” je i glazba, no oglasila se ona iz Končareve. Kranjčevićevom su momci žurili prema “Trešnji”.

Objavljeno u Sportskim Novostima, 15. kolovoza  1983. godine (Zvonimir Vukelić)

U sljedečem nastavku iz povijesti kluba, sljedi generacija biciklista BK Zagreba iz 1990-tih godina…

Podijeli na: