BK Zagreb – Razdoblje 2000 do 2010

Historijat kluba – U povodu stogodišnjice postojanja

Sastavio: Zdenko Kahlina

Kriza – u klubu je sve manje mladih
Nastavljam sa opisivanjem povijesti biciklističkog kluba “Zagreb”. Ovo je već šesti i za sada posljednji nastavak, u kojem želim opisati života kluba u posljednjih desetak godina. U prethodnim nastavcima opisao sam povijest kluba od nastanka, pa sve do početka 21 stoljeća.

Zagrebaši na čelu

U ovom nastavku želim opisati novije doba, odnosno situaciju u klubu na početku novog stoljeća. Klub polagano dolazi u krizu – krizu manjka mladih vozača. Ipak vozača ima, ali ne kao nekad. Osjeća se da živimo u velikom gradu gdje automobili, zajedno sa kompjuterima polako ali sigurno, prisiljavaju mlade da odu u druge “sigurnije” sportove. Mladi sve češće ostaju kod kuće ispred svojih kompjutera umjesto da se bave teškim sportovima, kao što je biciklizam.

Klubski veterani – zagrebaši na treningu

Biciklistički klub “Zagreb” koji djeluje iz Kranjčevićeve ulice, osnovan je daleke 1904 godine, pod nazivom “Zagrebački koturaški klub ORAO”. Osnivač kluba bio je slavni biciklista u ono vrijeme EMIL MENIGA, uz pomoć ostalih sportaša. Možemo slobodno reći da je u Hrvatskoj vrlo malo sportskih klubova sa tako dugom tradicijom. Koliko je meni poznato, jedino BK Sloga iz Varaždina je klub sa dužom tradicijom.

Ulaz u klubske prostorije BK Zagreba

Sredinom 1950-tih godina “SPORTSKO DRUŠTVO – ZAGREB“, koje postoji i djeluje još i danas, mijenja svoj naziv u „GRAFIČKO SPORTSKO DRUŠTVO – ZAGREB“. Svi sportski klubovi (ragby, skijanje, rukomet, biciklizam) u sklopu društva također mijenjaju svoje ime i tako BK Zagreb, postaje GRAFIČKI BICIKLISTIČKI KLUB ZAGREB ili skračeno samo „GBK ZAGREB“. Ipak, već 1963 godine ponovno se mijenja ime kluba u jednostavno: BK Zagreb; otpada riječ „Grafički“.

Branko Bogović je 1971 godine doveo i prvog pravog sponzora u klub. Bila je to radna organizacija “Metalia Commerce”, koja je trgovala sa biciklima, pa joj je reklama kluba dobro došla. Tako od 1971. godine pokroviteljstvo nad klubom preuzima radna organizacija “Metalia Commerce”, a kao posljedicu toga, klub mijenja ime i postaje biciklistički klub “Zagreb – Metalia Commerce”. Ta suradnja kluba i RO Metalia Commerce trajala je i razvijala se uspješno sve do raspada Jugoslavije i novog rata u Hrvatskoj 1990 godine.

Klubski dres iz novijeg doba

U novo doba, generalni sponzor kluba je tvrtka ‘BICIKLIST’ d.o.o. iz Zagreba kojoj je na čelu jedan od najuspješnijih vozača kluba iz 1980-tih godina: Mladen Lojen. Sjedište kluba je u Zagrebu, Kranjčevićeva 4, gdje se nalaze prostorije za sastanke, klubska mehanička radiona te klubsko biciklističko trkalište (pista).

Članovi kluba na čelu Večernjakove Biciklijade

Utrke na trkalištu su jako popularne

Treninzi se održavaju na trkalištu te na cestama diljem Hrvatske. Trener biciklista je EUGEN PLEŠKO nekadašnji najuspješniji vozač kluba. Tokom cijele sezone vrši se upis novih članova u klub, starosne dobi od 11 do 17 godina. Upisi su svakoga četvrtka u 20 sati, u prostorijama kluba.

Zagrebaši na najvišoj stepenici. Gornji red: Dino Zuban, Darko Hriberski. Donji red: Tomislav Elkasović, Matija Kvasina

U današnje doba u rukovodstvu kluba su Eugen Pleško, Mladen Lojen, Gordan Kernc, Danijel Cessare i još neki drugi, koji drže na okupu klub. BK Zagreb i danas ima nekoliko vrsnih pojedinaca, iako se može reči da je „knjiga spala na tri slova“. Najbolji u klubu u posljednje dvije godine su Matej Valec, Martino Kulaš, Davor Iljadica, te mladi veterani Darko Hriberski, Miroslav Horvat, Stjepan Bilušić i Milivoj Hržina.

Klub u današnje doba na žalost ima vrlo malo članova i registriranih takmičara. Najviše se osjeća nedostatak mladih omladinaca i juniora. Vrijedni klubski radnici uz pomoć sponzora „Biciklist d.o.o“ uspjeli su osigurati lijepe klubske prostorije, dobro opremljenu radionicu, automobile za prevoz vozača na utrke, dresove i ostale pogodnosti.

Ulaz u klubsku radionicu ispod tribina

Po kvaliteti klub se nalazi negdje u sredini na tablici uspješnosti među svim hrvatskim klubovima. Međutim prošla su vremena kada se klub mogao ravnopravno nositi sa najjačim slovenskim klubovima, te kada su vozači tipa Pleška, Čoliga, ili Kvasine, pobjeđivali na domaćoj i međunarodnoj sceni. Danas su nastala neka druga vremena…

U Zagrebu se znatno promijenila situacija sa biciklizmom jer djeca nemaju interesa za bavljenje sportom općenito, a ne samo biciklizmom, a tu je i opasnost od prometa, nedovoljno financija u klubovima i tako redom.

Utrke na trkalištu

PISTA – VELIKI KAPITAL
Biciklistička pista u Kranjčevićevoj ulici, predstavlja osnovu kluba. Sve se vrti oko te piste ali i po njoj. Ovdje mladi vozači, od pionira do juniora svakodnevno treniraju i uče se prvim biciklističkim koracima. Mladima se često pridruže seniori, koji već samo svojim prisustvom izazivaju pažnju mladih, jer dolaze ovdje mnoga znana imena. Nema bolje prilike da se upoznaju „slavni“ i uspješni biciklisti, nego biti na pisti svakog utorka, kada se održavaju međuklubske utrke. Ujedno pista je “veliki kapital” kluba, jer se omladina ne mora voziti po cestama gdje je promet sve gušći i opasniji.

Posljednje upute pred start

Nekadašnji asovi ZG biciklizma, Ivan Čolig i Zdenko Kahlina, još uvijek ponekad nastupaju na trkalištu…

Kroz povijest kluba, mnoge generacije vozača iz kluba, na toj pisti osvajale su nebrojene naslove na prvenstvima grada, ondašnje republike i države. Vozači našega kluba bili su poznati širom bivše Jugoslavije, kao najiskusniji u vožnji na pisti.

BICIKLISTIČKI UTORAK (ili ponedeljak)
Od mjeseca ožujka do listopada svakog utorka (nekada prije je bio ponedeljak) poslije podne okupljaju se svi zagrebački biciklisti na pisti u Kranjčevićevoj. Tu se priča i prepričavaju svi događaji sa nedjeljnih utrka, dijele se čestitke pobjednicima, dogovaraju se treninzi tokom tjedna, spremaju se kotači za utrke i slično. Prije svake utrke obavezno se čuje  zvono, koje poziva sve bicikliste na start utrke na ispadanje i kriterij. Danas je to već i dio neke tradicije. Na pisti se uvijek voze barem te dvije discipline.

Start trening utrke na pisti utorkom

Nagrade na trkalištu: Janko Benger, Fran Kurelac…

Na tribinama su malobrojni ali stalni gledaoci koji svakog utorka poslije posla svrate u Kranjčevićevu pogledati “zagrebaše”. Novinari redovito šalju svojim  sportskim redakcijama izvještaje sa biciklističkog utorka, koriste tu priliku da naprave intervjuje sa najboljim biciklistima grada i nikada nije dosadno. Mlađi biciklisti pozorno gledaju starije, uče od njih, prate svaki njihov pokret. Tako je to svakog utorka gotovo do sumraka. Dođite i uvjerite se…

Vodstvo kluba u novije doba: Mladen Lojen, Eugen Pleško, Kaučić Nenad, Gordan Kernc, Miro Horvat, Danijel Cessare i Stevo Šušnjar.

ČETVRTKOM U KLUBU
Kao biciklistički utorak tako je i svaki četvrtak rezerviran za bicikliste u Kranjčevičevoj. Redoviti tjedni sastanak biciklista sa svim klubskim funkcionerima. Tu se davaju izvještaji sa svih utrka, treninga, pljeska se pobjednicima, dijele se priznanja, pohvale a isto tako ukazuje se na pogreške i neuspjehe. Nezamislivo je da koji član prve ekipe ne dođe na sastanak. Svi biciklisti pažljivo slušaju tajnika ili predsjednika kluba, koji pročitaju propozicije za utrke koje slijede. Uvijek se dogovara o načinu i terminu putovanja, o taktici na utrci i slično. Dođite i uvjerite se…

Na kraju zaključak:
Danas su teška vremena za sport kao što je biciklizam. Sve rijeđe se mladi odluče baviti tako teškim i napornim sportom. Doba elektronike i automobila je prevladalo, pa umjesto pedala, mladi se danas odlučuju za druge – lakše sportove. Ekonomska kriza i pomanjkanje sponzora svakako ne ide u prilog biciklizmu. U razgovoru sa tajnikom BSH, Ivom Rilovićem, dotakli smo razloge zbog kojih se danas mladi sve rijeđe opredjeljuju za biciklizam. Evo kako je Ivo opisao stanje u biciklizmu:

– Da je stanje u Zagrebu loše, to se slažem, a razloga je više. Evo nekoliko koje bih ja mogao izdvojiti:

– promet – 5x je više automobila nego prije 20 godina. A i ti auti su sada jači i brži. Veće su jurnjave po gradu. Roditelji sve manje puštaju djecu na cestu, radije idu po šumi, ako ikako izlaze van.

– raznolikost biciklizma – osim cestovnog, sada je tu MTB XC, MTB DH, BMX, BMX free style. Velika je vjerojatnost da će neki klinac koji voli biciklizam otići u neku od tih grana. Prije to nije bilo moguće.

– ponuda sa strane – prije je Smotru folklora gledalo “pola” Zagreba, danas nitko ni ne zna da se to događa. Danas je ponuda zabave puno veća, od Interneta, kablovske, igrica, videa… Prije kada je klincima bilo dosadno bavili su se uglavnom samo sportom. A bilo je manje sportova.

– odnos države/grada prema sportu – velika je nepravda u odnosu vlasti prema sportu i u sportskim medijima. Do devedesetih postojali su neki kriteriji praćenja malih sportova. Danas je sve prepušteno tržištu, pa i na javnoj televiziji, gdje to ne bi smjelo biti.

– Zagrebački biciklistički klubovi su mizerno financirani. Trebali bi imati barem 5x više novaca od Grada Zagreba. Npr. u tablicama kriterija po kojima se raspodjeljuju sredstava po sportovima ZŠS-a, jedan od kriterija je korist sporta za opću fizičku spremu i to u bodovima od 1 do 4. Šah ima logično 1 bod, nogomet 4 (valjda je to po njima najzdraviji sport), a biciklizam samo 2!

Sve nas je manje na startu…

Odnos u ZBS-u je poput rogova u vreći, već dulji niz godina. Uz takvu neslogu, ne može se dobiti ni više sredstava niti nešto konstruktivno napraviti. Kada je ZŠS nudio plaćanje trenera, stav većine u ZBS-u bio je radije nitko nego netko (Pečnjak). Mjesto je zauvijek izgubljeno.

Eto i to bi uglavnom bilo sve kaj se moglo zabilježiti iz tog razdoblja u životu kluba. Specifičnih podataka, naročito rezultata sa pojedinih utrka nema ili ih se jako teško može pronaći.

Kompletna Zlatna lista prvaka kluba

Godina PRVACI KLUBA
1945 Pokupec Joza
1946 Pokupec Joza
1947 Zrinjski Milan
1948 Zrinjski Milan
1949 Otteinhaimer Ivan
1950 Zrinjski Milan
1951 Rihtaric Josip
1952 Rihtaric Josip
1953 Zrinjski Milan
1954 Metelko Antun
1955 Harasti Vlado
1956 Bogovic Branko
1957 Bogovic Branko
1958 Bogovic Branko
1959 Novak Marijan
1960 Novak Marijan
1961 Novak Marijan
1962 Sorak Kresimir
1963 Gorijanc Vlado
1964 Gorijanc Vlado
1965 Gorijanc Vlado
1966 Sorak Kresimir
1967 Bunic Zlatko
1968 Plesko Eugen
1969 Plesko Eugen
1970 Plesko Eugen
1971 Plesko Eugen
1972 Kahlina Zdenko
1973 Bobovcan Ivan
1974 Bobovcan Ivan
1975 Colig Ivan
1976 Bobovcan Ivan
1977 Kahlina Zdenko
1978 Bobovcan Ivan
1979 Pavlic Zeljko
1980 Lojen Mladen
1981 Bogovic Vlado
1982 Perokovic Danijel
1983 Bogovic Vlado
1984 Lojen Mladen
1985 Lojen Mladen
1986 Pavlic Zeljko
1987 Simenc Zlatko
1988 Kamber Davor
1989 Belscak Kresimir
1990 Valpotic Mario
1991 nije odrzano
1992 Belscak Kresimir
1993 Belscak Kresimir
1994 Colig Ivan
1995 Elkasovic Tomica
1996 Kvasina Matija
1997 Kvasina Matija
1998 Elkasovic Tomica
1999 Zuban Dino
2000 Tadic Tomislav
2001 Kvasina Danijel
2002 Jez Ivan
2003 Flajnik Nenad
2004 Flajnik Nenad
2005 Veceric Robert
2006 Valec Matej
2007 Kurelac Fran
2008 Potocki Pavel
2009 Valec Matej
2010 Valec Matej
2011 Curic Stipe
2012 Plukavec Jurica

Ivan Čolig, legenda kluba, još uvijek promovira ime našega kluba u svijetu, jer živi u Sydney-u (Australija), gdje nastupa na utrkama veterana.

Serbus i najte kaj zameriti.

Follow Zdenko’s Corner on Facebook !

Podijeli na: